Kad se nešto, što nije točno, neprestano ponavlja, a nitko to ne osporava, obično se prihvati  kao istinito. Zbog toga i upozoravam  na  netočan podatak vezan uz naziv naselja Utolica, koji se već drugi put pojavio  i to sada u prospektu izdanom od Udruge za razvoj Utolice,  povodom blagdana Sv. Ilije, 20. srpnja 2008. godine.

      Porijeklo imena Utolica nije povezano s  riječi „udolica“ s obzirom da se  prvo naselje nalazilo na brijegu (Šodolovac),  gdje se i sada nalazi utoličko katoličko groblje a u njega se nekad dolazilo starim kolskim putem koji je iz dijela Rosulja skretao  u utolička brda u dijelu Tugina brijega. Mnogo godina  kasnije  Utoličani su se preselili sa Šodolovca,  na područje gdje se sada nalazi većina utoličkih kuća u tzv. „Liniju“, uz već postojeće „ Kose“, koje su nosile nazive prema prezimenima pravoslavnih obitelji koje su tamo živjele, osim “Logovske kose“.

Poznati povjesničar,  prof. Đuro Szabo, tridesetih godina prošlog stoljeća dolazio je u Kostajnicu, pisao o njenoj povijesti, pa spominje  i naselje Utolicu, i navodi da je stari naziv tog naselja  bio Otolica.

        Na „Liniju“ su se nastavljali „Kovačevići“ a zatim  „Jurišića vijenac“ koji je spajao Utolicu sa Šašom.

        Uz sadašnju asfaltiranu cestu preko „Tadića kose“ u Utolicu je vodio još jedan put  kojeg su još prije šezdesetak godina koristile volovske zaprege a koji se u Rosuljama odvajao na Čajirama i preko „Kokanove kose“  spuštao u Utolicu. Tim putem  je šezdesetih godina prošlog stoljeća u zimskim mjesecima volovskom zapregom u Utolicu stigao i jedan od poznatih hrvatskih muzikologa i tamo zabilježio preko pedeset starih utoličkih napjeva.

       Netko od autora prospekta „Utolica, tradicijom do napretka“ također je pogrešno napisao da potok „Vodice“ koji i sada u vrijeme kad nabuja od kiša protječe kroz Selište Kostajničko i koji je nekad zaista bio bogat ribom,  protječe kroz Utolicu.

(Izvor navedenih zemljopisnih naziva i njihova lokacija,   je specijalna vojna karta ovog područja  koju je koristio UNPROFOR)   

        Na internetskim stranicama na kojima je prvi put pisano o „udolici“ pojavio se još jedan nepotpun podatak u vezi naselja Selišta Kostajničkog,  koji vjerojatno  nije slučajan  previd.  

       Među navedenim prezimenima iz Selišta Kostajničkog,  izostavljeno je prezime Kovačević, iako je prisutnost osoba s tim prezimenom registrirano u tom naselju mnogo prije prezimena osoba koje su naseljene iz Hrv. Zagorja u Selište u vremenu između dva svjetska rata.

      Osim toga stalni boravak osoba s  prezimenom Kovačević u Selištu,  u vezi je s daljnjim pretkom pisca tih internetskih stranica, koji se prezivao Govorčinović, a prema usmenoj predaji mještana,  bio je veoma naprasit i  u stalnom sukobu s tadašnjim žandarima. Nakon jednog sukoba na Kupresu žandari su se vratili u Selište i ubili Govorčinovića u vlastitoj kući. Iza njega je ostala udovica, bez djece, kojoj se priženio Mijo Kovačević, rođen u veoma siromašnoj obitelji u Kukuruzarima,  koji je u to vrijeme služio u Selištu kod tada veoma imućne obitelji Ivezić.

      S udovicom  Mandom Govorčinović,  Mijo je imao sina Nikolu, koji je rođen u Selištu 1890. godine i  kćerku Baru, rođenu 1897. godine također u Selištu i od tada je, na internetskim stranicama izostavljeno prezime  Kovačević,  već nekoliko generacija stalno prisutno u Selištu Kostajničkom.